Bijelim mišem po Južnoj Americi - Rio i karneval

Putovanje je kao opijum. Tko ga samo jednom okusi, ne moze mu se vise nikada oteti. Ono mu se zavuce u nerve, prozme ga svega i postane sastavni dio njega samoga, s njim organski povezano. Odreci ga se znacilo bi isto sto i odreci se svoje ruke, noge ili ma kog drugog dijela tijela - Mirko Seljan

bijeli mis na "srcanom" postolju koji je proputovao svijet (slikano prije puta)  

Avanture su ga kasnije kostale repa

Iz snijegom prekrivenog Trogira letim za Frankfurt u kojem cekam skoro 7 sati na let za São Paolo, najveci i najmnogoljudniji grad u Brazilu.

Svi oni euri koji su trebali posluziti za slucaj nuzde ako kartice negdje ne budu radile, bezglavo se trose u duty free shopovima na “jeftiniji” alkohol kojemu je cijena iskazana u eurima pa je samo u psiholoskom smislu jeftiniji, a kad bih preracunavao u kune brzo bih odustao od te jeftine kupovine. Iskustvo mi govori da se na pocetku putovanja ponasam kao ruski oligarh, dok sam pri kraju puta vise nalik Todoricu u trenutku isplate placa svojim blagajnicama.

Opskrbljen dovoljno da bih mogao razveseliti jedan omanji grad upucujem se prema terminalu prozdiruci slatkise i grickalice koje mi je majka, uz moje burno negodovanje ipak utrpala u torbu, i naravno, sad mi taaako pasu.

Nakon 12 sati leta stizem u São Paolo. Iako sam mislio da sam spreman na toplotni udar, temperatura od 33 stupnja Celzijusa me dotukla.

Poslije 2 litre vode i jos jednog cekanja od 2 ipo sata napokon letim za Rio.

Pogled iz aviona na Rio je spektakularan, skoro bih ga mogao usporediti sa pogledom iz zraka na Sibenik, ali necu ici tako daleko (nepopravljivi sam lokal patriot, ne mogu si pomoci).

Odmah pri slijetanju napada me "krdo" taksista koje u potpunosti ignoriram te pronalazim shuttle bus koji vozi direktno na Ipanemu, srce Rio de Janeira, a u tome srcu je smjesten i moj hostel.  U hostelu dijelim sobu s jos sedam ljudi. Tu je Argentinac, Cileanac, Brazilka iz Brazilije(mmm), Irkinja, dva Japanca i jedan "nemam pojma odakle". Cileanac Mario je pio pivu i nekako sam odmah znao da ce mi on postati novi "jednokratni" prijatelj :) Ostavljam stvari i trcim na Ipanemu osvjeziti se u moru, tocnije oceanu. Iako je vanka uzasno vruce ocean je prilicno leden za Dalmatinca naviknutog na kupanje u moru od cirka 23-24 stupnja.

Sutradan se odlazim "bucnuti" na Copacabanu te idem na Corcovado, brdo iznad Rija gdje se nalazi simbol grada Krist Iskupitelj (Cristo Redentor) koji je, po odabiru ljudi iz cijeloga svijeta proglasen jednim od sedam novih svjetskih cuda. Moram priznati da mi osobno Krist Iskupitelj ne bi bio medju sedam svjetskih cuda, ali isto tako pogled sa brda Corcovado na grad je jeb...(ajme, moram biti pristojan), naprosto velicanstven!

"mravinjak" na Copacabani

 

pogled s Corcovada na Rio je "j...i pošten", pa ono prvo :)

 dva Isusa :)

Inace, Corcova na portugalskom znaci devina grba. Kad su portugalski istrazivaci prvi put dosli u Rio brdo ih je podsjecalo na devinu grbu pa otud i ime Corcovado. Rio de Janeiro na portugalskom znaci rijeka januara ili sijecanjska rijeka. Naziv potjece s pocetka 16. st., tocnije od dana 20. sijecnja 1502. godine, kad su portugalski istrazivaci u ekspediciji koju je vodio Gaspar de Lemos prvi puta vidjeli Zaljev Guanabara, mjesto buduceg grada Rija. Legenda kaze da su moreplovci ovaj zaljev nazvali rijekom zato sto su mislili da je u pitanju usce rijeke, medutim, tesko da se to moglo dogoditi iskusnim moreplovcima. Vjerojatnije je da se u to vrijeme rijec rijeka koristila za sve vece vodene povrsine koje ulaze u kopno.

Nakon Corcovada posjecujem poznato brdo zvano Secerna glava (Pão de Açúcar).
Tu uzimam Caipirinhu, pice od  cachaçe, poznatog brazilskog alkoholnog pica koje se proizvodi od secerne trske. Caipirinha inace u prijevodu znaci ”pice seljaka”.

hrvatske snage na Ipanemi

i Drazen Petrovic je bio u Riju

Doci u Rio a ne viditi Maracanu je isto kao doci u Rim i ne viditi...hmm, koga ono, aha, Mona Lisu :)

Maracana je najveci stadion na svijetu koji do nedavno nije imao sjedala te je mogao primiti i do 200 000 gledatelja (u finalu svjetskog prvenstva 1950. između Urugvaja i Brazila navodno je bilo i vise od 200 000 gledatelja), no danas, kada su postavljena sjedala moze primiti “samo” oko 90 000 ljudi.

Maracana

Rio je tipican brazilski grad u pogledu velikih razlika izmedu bogatih i siromasnih. Siromastvo je najizrazenije u neformalnim naseobinama zvanim favele, koje su potpuna suprotnost bogatim i ekskluzivnim gradskim cetvrtima kao sto su Copacabana, Ipanema ili Leblon cije stanovništvo pripada visim slojevima drustva(ali samo materijalno). U favelama su najvise stope kriminala u cijelom Riju i to zbog borbi bandi povezanih sa trgovinom drogom, ali i zbog drugih oblika kriminala prouzrokovanih siromastvom. Zanimljivo je da su favele smjestene vrlo blizu bogatih cetvrti, pa su tako bogate cetvrti poput Ipaneme i Copacabane zapravo stijesnjene izmedu plaza i brda na cijim se padinama nalaze siromasne favele.
Turistima se nikako ne preporuca da idu sami u favele, no kad sjednes u krivi autobus(pod utjecajem nekoliko caipirinha) koji vozi upravo za te favele situacija postaje u najmanju ruku zanimljiva.

To se dogodilo meni i Mariju, mom cileanskom prijatelju koji natuca engleski pa smo se sporazumjevali malo na engleski,  malo na spanjolski kojeg sam ucio prije nego sto sam krenuo na put po Juznoj Americi.
Ja bez majice(sto je u Riju normalno) s fotoaparatom u ruci (i nerazdvojnim bijelim misem u djepu) toliko bijel da me se ne moze gledati bez suncanih naocala u faveli s Marijom koji je, kad je shvatio gdje se nalazimo, iako prilicno tamne puti, pobijelio u licu kao Michael Jackson u svojim najgorim danima (ili danas) :).

Autobus staje, zadnja postaja favela Rocinha(inace, najveca i napoznatija favela u Riju), ja i Mario se gledamo misleci vjerojatno isto ali ne bi bilo primjereno da napisem ono sto sam ja mislio, pa cu napisati ono sto je vjerojatno mislio Cileanac – PINCHI PUTA!!!

Izlazimo iz autobusa gledajuci te ljude koji zive u, za nas zapadnjake nestvarnom siromastvu, a oni gledaju nas i moj digitalni fotoaparat koji u onoj prljavstini i bijedi blijesti kao ona zadnja piva u frizideru u reklami za karlovacko.
Nakon 15-ak minuta vrlo ubrzanog hoda izlazimo iz favele, ali samo da bi usli u novu. I opet ista lica, ista bijeda. Neka djeca nam nesto dobacuju a mi samo prolazimo ne osvrcuci se i nadajuci se da necemo osjetiti kakav hladni predmet u nasim ledjima (ili, nedajboze neki ukruceni "predmet" malo nize). Tada smo ugledali neki stari, poluraspadnuti autobus koji je isao u nasem smjeru. Meni je izgledao kao najnoviji boeing 747 i to buiseness klasa. Kada smo stigli u Ipanemu vlasnici hostela nam govore da smo imali srece jer u vrijeme karnevala kada je Rio prepun turista (no zbog kriminala ih je svake godine sve manje) vecina pljackasa se spusta na Copacabanu ili neku drugu poznatu, turisticku cetvrt gdje vrebaju turiste koji nisu dovoljno oprezni, a takvih ima na pretek, tako da je u to vrijeme skoro pa sigurnije mjesto Rochina nego Copacabana.

Koje li ironije, Cileanca je tu istu vecer nakon pustolovine po favelama istuklo i opljackalo 5-6 maloljetnika usred Ipaneme(koja glasi kao jedna od najsigurnijih cetvrti Rija).

 jedna od mnogobrojnih favela u Riju

Nakon favela-ture u osobnom aranzmanu odlazimo upoznati naseg novog prijatelja Jacka. Jack je vrlo poznat, mislim da ga dosta ljudi i u Hrvatskoj zna, jedini je problem sto, ako ga malo bolje upoznate sutradan ga se necete bas sjecati. Preziva se Daniel´s. Jack nas je navecer odveo na Sambadrom na paradu svjetski poznatog karnevala.

U doba Karnevala ulice Rija preplavljene su strancima koji zajedno s lokalnim stanovnistvom sudjeluju u proslavi. Za vrijeme Karnevala u gradu se odvijaju mnogi dogadaji, a ljudi se okupljaju na ulici i piju(mozda je prikladnija rijec locu), pjevaju i plesu na strastvene zvukove sambe te se tako plesuci krecu gradom. Skupine sudionika imaju posebno kreativno osmisljene kostime i vozila tj. kola koja vuku te na kojima i oko kojih plesu. Brazilske plesacice su vrlo oskudno odjevene te ..... ovaj dio ostavljam muskoj masti na volju. 

Sambadrom

pronadjite "uljeza"

Za one zeljne ljubavnih avantura karneval u Riju je raj.

Cure su nesputane i slobodnog duha, vrlo pristupacne i neopterecene moralnim i etickim dilemama (nazalost, dobar dio su "kraljice noci"). Komunikativne su i vrlo cesto same prilaze na razgovor, a cesto i na nesto vise. No Brazilke, koje su u Europi medu muskom polulacijom na vrlo dobrom glasu, u prosjeku nisu tako zgodne kao sto sam mislio prije polaska na put. Osim na Sambadromu gdje sam vidio "prave i ocekivane" Brazilke, na ulicama nisam vidjao toliko zgodnih djevojaka. 

Uz djevojke, na ulici vam takoder prilaze svakojaki transvestiti, gayevi i fetisisti koji su me stalno pokusavali hvatati za djelove tijela koji se bas i ne upotrebljavaju za uobicajen pozdrav, osim katkad u Hrvatskoj (slučaj Mraović), tako da sam se u jednom trenutku osjecao kao vrlo zgodna zena u drustvu grupe gastarbajtera svaki na desetoj pivi.

Rio, tako caroban, a istodobno na trenutke hororican obuzeo me svojim slobodoumnim nazorima i ljepotom(a i oduzeo svojim caipirinhama). Grad kontrasta, za kojeg tvrde da je najljepsi na svijetu (ali samo iz zraka,dodao bih), bijede i siromastva, bljestavila i prljavstine, napustam teska srca, ali laka stomaka(nakon sedmodnevnog lokanj...khmm,khmm, uzivanja u umjerenom degustiranju domicilnih alkoholnih pripravaka, proljev je ucinio svoje). No, to je tek pocetak moga dvomjesecnog putovanja s bijelim misem po Juznoj Americi.